O savjetovanju
Što je savjetovanje u tugovanju?
Savjetovanje u tugovanju predstavlja pružanje pomoći osobama da lakše prebrode uobičajene, očekivane i normalne reakcije na gubitak i uspješno provedu proces kraju prihvaćajući činjenicu o drugačijoj, novoj stvarnosti.
Koje su najčešće reakcije na gubitak?
Emocionalne (tuga, ljutnja, bijes, osjećaj krivnje, sram, tjeskoba i strah, zavist i ljubomora, osjećaj osamljenosti, osjećaj praznine, bespomoćnost, čežnja i žudnja za onim koga smo izgubili, osjećaj “slobode”, olakšanje i sl.)
Tjelesne (praznina, bol, težina u želucu, probavne smetnje, “stezanje” u grudima, osjetljivost na buku, teškoće s disanjem, mišićna slabost ili napetost, suha usta, glavobolja, vrtoglavica, pospanost, umor, pretjerano znojenje, poremećaj menstrualnog ciklusa.)
Misaone (ošamućenost, zbunjenost, nevjerica, teškoće s koncentracijom, pamćenjem i prisjećanjem, osjećaj gubitka kontrole nad životom, namećuće slike i misli, zabrinutost i beznađe, pesimizam u pogledu budućnosti, priviđanje umrlog- vidno, slušno, traženje smisla u gubitku i smisla života nakon gubitka, razmišljanje o osveti.)
Ponašajne (nesanica i isprekidan san, promjene apetita, povlačenje od ljudi, snovi o pokojniku, “pretjerana” aktivnost, plakanje, agresija- verbalna, ponašajna- prema sebi i/ili drugima, odlazak na mjesta koja podsjećaju na umrlog, pomna briga o stvarima umrlog, traženje krivca i pravde, regresija, postavljanje zašto-pitanja, rad za dobrobit društva.)
Kroz koje korake prolazimo zajedno u procesu tugovanja?
Korak 1: Prihvatiti stvarnost gubitka. Često nakon nekog gubitka osobe se teško suočavaju sa stvarnošću onoga što se dogodilo. Također mogu poricati značaj gubitka. Prihvaćanje stvarnosti i znači suočiti se s gubitkom i emocionalno i intelektualno.
Korak 2: Obraditi bol tuge. Ovaj zadatak uključuje suočavanje s emocijama, čak i onim bolnim. To znači prepoznati da osjećate bol, imenovati svoje emocije i naučiti kako se nositi s njima.
Korak 3: Prilagoditi se svijetu bez onoga što smo izgubili. Nakon gubitka, preživjeli se moraju suočiti sa svijetom bez onoga što ili koga su izgubili. Ovaj zadatak uključuje unutarnje, vanjske i ponekad duhovne prilagodbe na gubitak.
Zašto je podrška ljudi u okruženju često nedovoljna?
- osoba ima jako malu, ograničenu socijalnu mrežu
- u slučajevima kada su članovi socijalne mreže i sami pogođeni gubitkom
- kada osobe ne znaju kako pružiti odgovarajuću pomoć
- kada je gubitak previše bolan pa ga druge osobe nastoje izbjeći
- kada potencijalnom pomagaču nelagodno pa se povlači
- ponekad su to i osobine ličnosti tugujuće osobe poput toga da misle da se mogu i moraju sami nositi s gubitkom
- nekad se radi o takvoj vrsti gubitka zbog koje podrška izostaje ili je manje kvalitetna
- ponekad se radi o postojećoj društvenoj normi i pravilima po kojima se gubitak i proces tugovanja procjenjuju u stavljaju u okvire – trajanja, načina i intenziteta.
Zašto odabrati online savjetovanje?
- Praktično je i dostupno.
- Povjerljivo je i pogodno.
- Lako se uklapa u Vaš raspored.
- Jednako je učinkovito kao i savjetovanje uživo.
Što možete očekivati od stručne pomoći dok tugujete?
- Podršku u prihvaćanju stvarnosti gubitka.
- Podršku u otkrivanju i izražavanju osjećaja i reakcija na gubitak.
- Podršku u prilagodbi na život nakon nečije smrti.
- Podršku u traženju smisla u gubitku.
- Podršku u emocionalnom “povlačenju” od umrlog.
- Osiguranje vremena za tugovanje.
- Pokazivanje razumijevanja i tumačenja uobičajenih, prirodnih, ljudskih reakcija u procesu tugovanja.
- Uzimanje u obzir individualnih razlika.
- Kontinuiranu podršku.
- Procjenu obrambenih mehanizama i načina suočavanja s gubitkom.
- Prepoznavanja poremećaja i, po potrebi, upućivanje stručnjaku drugog profila.
O procesu tugovanja
Što je tuga?
Tuga je osnovna, univerzalna ljudska emocija koja nastaje kao odgovor na gubitak, razočaranje, neuspjeh ili percipiranu prijetnju važnim osobnim vrijednostima i odnosima. U psihologiji se opisuje kao afektivno stanje smanjene energije, povučenosti, osjećaja praznine i sklonosti introspekciji, koje ima adaptivnu funkciju omogućavanja obrade gubitka i prilagođavanja novonastaloj situaciji. To može biti gubitak odnosa, voljene osobe, posla, financijske sigurnosti, prijateljstva, osjećaja sigurnosti, vizije budućnosti i vlastite uloge u njoj, predmeta ili bilo čega drugog što osoba cijeni.
Kako izgleda normalan proces tugovanja
Ono što je normalno uvelike razlikuje među kulturama, pojedincima i situacijama.
Svatko se s tugom nosi na drugačiji način. Neki plaču danima, jedva pronalazeći snagu da se brinu o sebi. Drugi se smiju – bilo nervozno, bilo zato što bol ublažavaju humorom. Neki pak osjećaju prazninu i pitaju se zašto ne plaču ili se ne smiju kao drugi. Sve su ove reakcije normalne — ne postoji ispravan način tugovanja.
Koji su simptomi akutne tuge?
- osjećaji šoka ili obamrlosti
- intenzivna patnja koja se javlja u valovima od 20 do 60 minuta, često praćena tjelesnom i emocionalnom nelagodom, nedostatkom zraka i stezanjem u grlu
- poteškoće sa spavanjem
- gubitak apetita
- nemir
- gubitak seksualne želje
- krivnja povezana s preminulom osobom ili onim što smo izgubili
- slaba koncentracija
- intenzivna tuga
Što je integrirana tuga?
Kako duboka rana akutne tuge počinje zacjeljivati, javlja se integrirana tuga. Tijekom ove faze osoba se postupno vraća svakodnevnim aktivnostima dok se bol tuge polako smanjuje tj. osoba je naučila integrirati gubitak u svoj život. Pronašla je način da ostane povezana s preminulim u kontekstu nove stvarnosti bez te osobe tj. onoga što je izgubila.
Povremeno se tuga može vratiti u obliku akutne tuge (osobito tijekom značajnih datuma poput blagdana i godišnjica). To je normalno i ne predstavlja neuspjeh, već je dio procesa.
Za mnoge će integrirana tuga postati trajno, normalno i zdravo stanje. Osoba će nastaviti osjećati tugu i čežnju cijeli život, ali simptomi više nisu onesposobljavajući. Gubitak je dobio smisao i njegova je stvarnost prihvaćena.
Kada se javlja komplicirana tuga?
Kada osoba ne uspije prijeći iz akutne u integriranu tugu, može se razviti komplicirana tuga. U tom slučaju simptomi akutne tuge traju godinama nakon gubitka. Sjećanja na preminulog tj. gubitak i dalje su česta, duboko bolna i onesposobljavajuća.
Rizični čimbenici za kompliciranu tugu:
- Gubitak je bio iznenadan ili nasilan
- Povijest poremećaja raspoloženja ili anksioznosti
- Preminula osoba bila je dijete ili vrlo mlada.
- Slaba socijalna podrška
- Loši odnosi, zanemarivanje ili zlostavljanje u djetinjstvu
O gubitcima
Gubitak je iskustvo koje se može pojaviti u različitim oblicima i životnim situacijama. Ne odnosi se samo na smrt bliske osobe, već i na niz drugih promjena koje mogu duboko utjecati na naš unutarnji svijet.
Po čemu se gubitci mogu razlikovati?
Možemo razlikovati:
- Koga smo izgubili i što to znači za različite ljude na koje se taj gubitak odnosi
- Radi li se o “prirodnom” gubitku uslijed starosti ili bolesti ili onom izazvanom ljudskim djelov
anjem. - Je li gubitak bio iznenadan ili očekivan.
Postoje li gubitci koji nisu vidljivi drugima?
Da, neki gubici nisu vidljivi drugima, ali mogu biti jednako duboki.
Gubitak može biti stvarni – fizički i lako vidljiv poput smrti .
No može biti i simbolični – prikriven, nevidljiv poput gubitka identiteta, samopoštovanja, osjećaja stvarnosti, vjere u ljude, vjere u pravdu, vizije budućnosti i sl.
Kroz kakve gubitke prolazimo tijekom života?
Tijekom života prolazimo kroz razne razvojne gubitke (fizičko prisustvo roditelja kad krenem u vrtić, odvajanje od prijatelja u školi i učitelja i sl.). Potom su tu i gubici uslijed traumatskih događaja i na kraju razni materijalni gubici (novčanik, torba, novac, automobil, kuća stan…)
Jedan od složenijih i često manje vidljivih oblika gubitka jest onaj koji proživljavaju roditelji djece s teškoćama u razvoju.
Prema mom višegodišnjem iskustvu, proces tugovanja roditelja djece s teškoćama često je složen, dugotrajan i ne odvija se linearno. Ne odnosi se samo na gubitak koji se već dogodio, nego i na gubitak očekivanja o budućnosti djeteta, roditeljstva i porodičnog života kakav smo zamišljali.
Koje su faze tugovanja kod roditelja djece s teškoćama u razvoju?
- Šok i poricanje – nevjerica, nada da je dijagnoza pogrešna.
- Ljutnja – usmjerena prema sebi, partneru, stručnjacima, okolini ili „sudbini“.
- Pregovaranje – potraga za terapijama, alternativnim rješenjima, „ako učinim sve…“.
- Tuga i depresivnost – osjećaj gubitka, bespomoćnosti, iscrpljenosti.
- Prihvaćanje – realnije sagledavanje djetetovih potreba i vlastite roditeljske uloge.
Važno je naglasiti da se roditelji ne kreću linearno kroz faze; osjećaji se vraćaju u različitim životnim periodima (polazak u školu, adolescencija, prelazak u odraslu dob).
Koje su specifičnosti tugovanja roditelja djece s teškoćama u razvoju?
- kronična tuga – ne završava jednim događajem, nego se povremeno aktivira
- ambivalentne emocije – istovremena ljubav, ponos, ali i bol i umor
- socijalna izolacija – nerazumijevanje okoline ili manjak podrške
- povećan stres u partnerskim odnosima – različiti stilovi suočavanja
Koji faktori roditeljima djece s teškoćama u razvoju pomažu u prilagodbi?
- psihološka podrška (savjetovanje, psihoterapija)
- grupe podrške roditelja sličnih iskustava
- edukacija o teškoći djeteta i realnim očekivanjima
- razvijanje osobne otpornosti i briga o sebi
- podrška šire obitelji i zajednice
Koji je cilj procesa tugovanja roditelja djece s teškoćama u razvoju?
- integrirati iskustvo u vlastiti život
- razviti realističnu nadu
- pronaći smisao i kvalitetan odnos s djetetom
- izgraditi funkcionalan obiteljski život usprkos izazovima